Pripremila Jana Novak

Dijabetes tipa 2 je najčešći i klinički važan metabolički poremećaj koji je posljednjih godina prerastao u globalnu pandemiju i postao veliki zdravstveni teret u svijetu. Prema procjenama, u 2013. godini je u svijetu bilo 382 milijuna pacijenata s dijagnozom dijabetesa (Reed, Bain, Kanamarlapudi, 2021.). Dijabetes je jedan od vodećih uzroka smrti i kroničnih komplikacija kao što su: zatajenje bubrega, sljepoća, moždani udar, bolesti srca i amputacije donjih ekstremiteta. Sve ove komplikacije se mogu spriječiti ili odgoditi ako osoba s dijabetesom pravilno kontrolira svoju glukozu u krvi, ako uključuje u svoju rutinu tjelovježbu te pazi na pravilnu i zdravu prehranu (Pyatak, 2011.). Produljenje životnog vijeka ljudi, pretilost, smanjena fizička aktivnost i nezdrava prehrana te čimbenici nasljeđa predstavljaju važne odlučujuće elemente za povećanje broja ljudi koji pate od šećerne bolesti tipa 2. Šećernu bolest mogu dobiti osobe bilo koje dobne skupine te se manifestacija simptoma i stil života odražavaju na svakodnevno funkcioniranje kako pojedinca tako i na njihovu obitelj. Isto tako šećerna bolest na svjetskoj razini predstavlja najčešći uzrok obolijevanja i smrtnosti, opterećenosti oboljelih pojedinaca, njegove uže i šire zajednice te zdravstvenog sustava (Vrdoljak, Pavlov 2014.).

Diabetes mellitus tip 2 je bolest koja nastaje kada tijelo ne može uspješno koristiti ili lučiti hormon inzulin te zbog toga dolazi do vrlo visokih razina šećera u krvi ili hiperglikemija te se najčešće javlja u starijoj životnoj dobi. Prema podacima Američkog dijabetičkog društva normalna razina šećera u krvi iznosi 4,4-7,2 mmol/L.

Hiperglikemija je stanje visoke razine glukoze u krvi koje se javlja pri razini od 11 mmol/L. Uzroci hiperglikemije mogu biti: niska razina tjelesne aktivnosti, nepravilna prehrana ili kao što je prije spomenuto, premala količina inzulina u tijelu. Simptomi uključuju učestalo mokrenje, zamućen vid, stalnu žeđ i glad, sporo zacjeljivanje rana i glavobolje.

Hipoglikemija niskih razina šećera u krvi. Ona se javlja kada razina šećera padne ispod 3,9 mmol/L. (Švenda, 2020.) Uzroci hipoglikemije mogu biti povećana tjelesna aktivnost, preveliki unos inzulina ili nedovoljan unos ugljikohidrata. Najčešći simptomi su znojenje, glavobolja, drhtavica i ubrzan rad srca. Prilikom jako velikog pada glukoze u krvi može doći do konfuzije i kome te zbog toga osoba uz sebe uvijek mora imati neku vrstu šećera koja će joj brzo podići razinu šećera u krvi (Scobie i Samaras, 2014).

Vrlo važan pokazatelj dobre kontrole glukoze u krvi je hemoglobin A1c (HbA1c). On pokazuje prosječnu vrijednost šećera u krvi u protekla 2 do 3 mjeseca. Već  se više od 30 godina koristi kao klinički pokazatelj uspješnog liječenja šećerne bolesti te se preporučuje da osobe s dijabetesom najmanje dva puta na godinu izmjere HbA1c. (Vučić Lovrenčić, Smirčić Duvnjak i Rahelić, 2015).

Nakon dijagnoze, osoba s dijabetesom je suočena sa promjenama u svojim dugogodišnjim životnim navikama i rutinama. Ove promjene najčešće predstavljaju veliki izazov za pojedinca jer ih je teško integrirati u već ukorijenjenje navike i rutine te zbog toga mogu nastati komplikacije ili progresija bolesti. Nadalje, ova bolest može imati veliki utjecaj na pojedinčevo socijalno i emocionalno stanje (npr. smanjeno sudjelovanje na socijalnim događanjima, osobito onima koja uključuju hranu). Brojna istraživanja su pokazala kako uspješna kontrola glukoze u krvi ovisi o više čimbenika, koji su često izvan naše kontrole. Vremenska prognoza i duljina dana uvelike mogu ometati vježbanje na otvorenom, briga o obitelji i prijateljima može zamijeniti brigu o sebi i sekundarne komplikacije mogu ometati proces provjere glukoze u krvi (Klinedinst i sur.,2022).

Osim mijenjanja rutina i navika, osoba mora steći nova znanja i vještine kako bi se uspješno brinula o sebi. Također je vrlo bitno napomenuti kako promjena rutina i navika započinje malim koracima. Pojedincu se puno lakše naviknuti na uzimanje lijekova nego na svakodnevno sudjelovanje u tjelovježbi ili pripremu zdravih obroka jer oni zahtijevaju puno više vremena, pripreme, znanja i alata.

Šećerna bolest svojim obilježjima može ograničavati oboljele u različitim životnim područjima, a posebice u kasnijim fazama bolesti i kod pojave komplikacija. Navedeno se odnosi na mogućnost izvršavanja radnih obveza, organiziranje slobodnog vremena, zajednička druženja s prijateljima i obitelji, utjecaj na prehranu i slično.

Sadržaj objave isključivo je odgovornost Udruge Međimurski slatkiši

Financirano sredstvima Europske unije. Iznesena mišljenja i stavovi odražavaju isključivo stav autora i ne moraju se podudarati sa stavovima Europske unije ili Agencije za mobilnost i programe Europske unije. Ni Europska unija ni tijelo koje dodjeljuje bespovratna sredstva ne mogu se smatrati odgovornima za njih.